Skip to content

Mašta

    Kada sam bio dijete, tvrdio sam da mogu pričati sa životinjama. Do danas nisam siguran jesam li izgubio tu sposobnost i prosto zaboravio kako to odrasli nekada znaju ili sam sve samo umislio. Ne mogu sa sigurnošću reći šta je prava istina – objektivna istina. U tom periodu volio sam se izgubiti u raznim pričama – onima koje su mi drugi pričali ili onima kojima sam dao život prstima, rukama ili riječima. Uživao sam u bajkama, slikovnicama, crtanim, igranim i animiranim svjetovima koji su mi otvarali prostor da maštam, lutam i zamišljam ono što često izgubimo kada moramo naučiti plaćati… Read More »Mašta

    Voz

      Što prije siđeš s pogrešnog voza, manja je cijena povratne karte. Maksimalna kilaža do koje sam došao bila je malo preko 110 kilograma, uz visinu od 180 cm, i to koju godinu prije punoljetstva. Nisam siguran ni kako je do toga došlo. Vjerujem da je hrana bila oblik emocionalne utjehe, uz mini opsesiju videoigrama i nemogućnost da se uklopim u društvo. Relativno dosadne, introvertne prirode, uvijek u svom nekom svijetu, ljubitelj umjetnosti, historije, geografije i ljudskog uma. Uvijek sam volio kontrirati, pa se tako nikada nisam ni napio, drogirao, a čak nisam ni probao cigaretu, iako su gotovo sva djeca… Read More »Voz

      Leptir

        Zamisli da brzo i jednostavno možeš dobiti sve što ti srce poželi! Pobjeda bez truda.Uspjeh bez otpora.Posao bez konkursa.Nagrada bez zalaganja.Ocjena bez znoja.Sastanak bez pripreme. Zagrljaj bez zasluge.Dodir bez drhtanja.Poljubac bez neizvjesnosti.Intimnost bez ranjivosti.Život bez izazova. Kako bi izgledao takav život, potpuno suprotno Marfijevom zakonu? Možda poput grčkih mitoloških božanstava koja usamljeno sjede na Olimpu, okružena vječnom svjetlošću, ali i dubokom prazninom u srcu, jer bez izazova nema rasta ni istinskog smisla. Svaki dan bio bi identičan prethodnom, zlato bez sjaja. Moljac mora sam probiti svoju čahuru; ako mu netko pomogne, neće razviti krila. Helikopter roditelj možda misli da štiti… Read More »Leptir

        Sranje

          Jučer čitam neki psihološki motivacijski post sa zilion lajkova o tome kako trebamo težiti da radimo 4 sata dnevno i ostatak vremena posvetimo onome što nam je jednako ili još važnije u životu. Apsolutno se slažem, to je i moj lični cilj (iako se nekada zapitam šta ću s tolikim vremenom, ali to je za neke druge prilike) i nadam se da ću ga ostvariti kroz par godina. Nije problem to prodavati, ali kome prodajemo? Žao mi je što ću biti iskren, ali većina vas koji ovo čitate to nikada nećete ostvariti. (A možda ni ja!) Wow, najgori mogući psihoterapeut,… Read More »Sranje

          Prijatelj

            Bez partnera mogu živjeti, bez prijatelja nisam sigurna da želim, započinje seansu klijentica. Rečenica koja mi se urezala u pamćenje. Partnerski odnos nije nužna garancija u životu, posebno ne onaj idealizirani. Ipak, čovjek kao socijalno biće teži bliskosti, pripadanju, dodiru. Potrebno nam je da nas neko vidi, da svakodnevno postojimo nekome. Iako partner može biti i prijatelj, svaki odnos ima svoju funkciju. Danas sve više brinemo o fizičkom zdravlju. Pazimo šta jedemo, koliko spavamo, vježbamo. Ali mnogo manje pažnje posvećujemo emocionalnom okruženju, odnosima koji oblikuju, a ponekad i utiču na naše misli i osjećaje. Nedavno mi prijateljica kaže da posao… Read More »Prijatelj