Daleki preci

 Ljudi se hedonistička bića koja često žele brzo zadovoljstvo sada i ovde. Nažalost za mnoge stvari u životu potrebno je dosta truda i rada, i nagrada može slijediti tek nakon dugog niza godina i čak ne možemo biti sigurni da ćemo doći do željene nagrade.

Ako se vratimo mnogo godina unazad možemo pronaći razloge zašto naš mozak ne voli ciljeve gdje nagrada nije vidljiva sada i ovde. Naš daleki rođo iz pećina je živio od danas do sutra, sa relativno kratkim životnim vijekom. U svakom trenutku je mogao postati večera drugom predatoru. Glavni ciljevi su mu bili da mu je stomak sit; Da ima zaštitu od vremenski nepogoda; Da navečer malo ispod deke  “Boom Chick Boom Boom”. Iako je prošlo mnogo godina, danas i dalje možemo pronaći osobe koji žive po ovom principu. Možda imate nekog prijatelja ili poznanika ( Bošnjo  ) koji i dalje ovako razmišlja.

Tako da nemojte biti previše strogi prema sebi kada ste skloni odgađanju ili se ne pokrećete, to je vaš mozak. Ali, to ne znači da opet niste odgovorni za svoj život. Mi ljudi smo biološki determinisani da ponekad mislimo odmažuće, ali isto tako savremeni čovjek uz pomoć neokorteksa i viših mentalnih funkcija ima sposobnost da prepozna iste te odmažuće misli i okrene ih u svoju korist

Važno je imati dugogodišnji cilj (overarching goal) koji je povezan sa našim vrijednostima, ali ne zaboraviti na sitne detalje tokom tog puta koji nas ispunjavaju i daju nam energiju. To mogu biti voljeni ljudi u našem životu; To može biti naš hobi; To može biti naš kućni ljubimac koji nas dočeka nakon posla; To može biti zanimljiv film uz kokice sa dragom osobom. Sada i ovde je jedini trenutak kada smo živi. Nije baš funkcionalno ni živjeti kao pećinski čovjek, ali pronaći neki balans.

#Ponedeljak_sa_Psihoterapeutom #elispsihoblog