Lijenost je vještina

Potrebno je uložiti trud da spavamo 12h dnevno. Potrebno je uložiti trud da ne izvršavamo svoje dnevne, školske ili radne obaveze. Lijeno ponašanje ponekad je potpuno svjesno, dok ponekad nam se nesvjesno uvuče pod kožu.

Ponekad lijeno ponašanje nastaje kao nuspojava psihološkog stanja. Ponekad je lijeno ponašanje bijeg od neprijatne stvarnosti. Ponekad je lijenost na prvi pogled lakši put koji biramo iz straha. Straha od budućnosti; Straha od naših neprijatnih misli; Strah od naših emocija; Strah od nas samih.

Ponekad čak nije ni bitno kako i zašto je lijeno ponašanje nastalo, već je dovoljno da postanemo svjesni. Ova “vještina” može biti izuzetno opasna za naš život, za naše ciljeve, za naše vrijednosti. Mozgu su potrebne repeticije da se navikne i postane efikasan u određenoj vještini. Bez obzira da li se radi o produktivnim aktivnostima ili prolongiranom dangubljenju. Kada naviknemo i uvjerimo naš mozak da smo ljenjivac, veoma je teško prekinuti začarani krug, pogotovo ako nismo potpuno svjesni samog procesa.

Potrebno je napraviti jasnu distinkciju isto između lijenog ponašanja i zasluženog odmora. Bez obzira šta smo radili tokom odmora, možemo se svježi vratiti vrijednosnim aktivnostima, bez krivice. Uživamo u odmoru sa osjećam zadovoljstva i ispunjenosti. Ponekada čak jedva čekamo da se vratimo poslu. Dugi odmor i ljenčarenje izgleda tako neprirodno našem mozgu. Sa druge strane, ako smo kronični ljenjivac, samo se besciljno vrtimo u krug, često sa osjećajem krivice kao bonus sa strane.

Kad god pomislimo da smo se izgubili na nemirnom moru neprijatnih emocija i misli, sve što trebamo je usmjeriti se prema našem svjetioniku vrijednosti. Korak po korak, osvijestiti gdje se nalazimo i ako nemamo THE PLAN, za početak smisliti A PLAN. Naš mozak se može istrenirati da bude ljenjivac, ali isto tako se može ponovo reprogramirati. Prihvatimo šta smo radili, odnosno šta nismo, i bez intenzivne samokritike korak po korak…

#Ponedeljak_sa_Psihoterapeutom #elispsihoblog