Prihvatanje vs Prepuštanje

 Kad nam se desi nepravda u životu često tražimo razlog ili krivca za našu patnju. Dodatno nam se može javiti osjećaj bespomoćnosti, pogotovo ako se radi o traumi, gubitku voljene osobe i/ili živimo u teškim okolnostima. Nekad tražimo odgovor od sebe, drugih, univerzuma ili Boga. Često se dešava da bez obzira koliko tražimo, ne pronađemo ništa, ili još gore da pronađemo i ništa se ne promjeni sa našom patnjom.

 Postoji bitna razlika između prihvatanja i prepuštanja. Nažalost ljudi često ne prave razliku između ova dva termina.

 Prepuštanje znači potpuno prepuštanje situaciji i okolnostima. Vjerovanje da stvari moraju biti takve kakve jesu, i da mi ništa više ne možemo uraditi, te da se situacija nikada neće popraviti da li našim trudom ili drugim okolnostima. Prepuštanje sa sobom dodatno nosi dugotrajnu bol i patnju. Prepuštanje znači da potpuno zanemarujemo sve dobro šta se desilo u međuvremenu.

Prepuštanje znači reći: “Pobijedio si živote, odustajem .”

 S druge strane prihvatanje ne znači da nam se dopada situacija. Naprotiv, to znači da smo potpuno svjesni boli i patnje te da je otvoreno prihvatimo i spremni smo donijeti veoma teške i bolne odluke. Prihvatanje znači uvidjeti da se boriš protiv vjetrenjača i tražiti bolju budućnost negdje drugo ili smisliti potpuno novi plan. Uvijek postoje opcije. Iako nam se možda trenutno ne sviđa niti jedna opcija koju imamo. Čak ako ne donesemo niti jednu odluku, mi smo svedno donijeli odluku i izabrali jedan put iako toga nismo potpuno svjesni u tom trenutku. Prihvatanje znači fokusirati se na stvari koje su i dalje pod našom kontrolom!

Prihvatanje znači reći: “Jebi se živote, noćas me duša boli, ali ja još uvijek nisam odigrao sve svoje karte 

#Ponedeljak_sa_Psihoterapeutom #elispsihoblog