Što prije siđeš s pogrešnog voza, manja je cijena povratne karte.
Maksimalna kilaža do koje sam došao bila je malo preko 110 kilograma, uz visinu od 180 cm, i to koju godinu prije punoljetstva. Nisam siguran ni kako je do toga došlo. Vjerujem da je hrana bila oblik emocionalne utjehe, uz mini opsesiju videoigrama i nemogućnost da se uklopim u društvo. Relativno dosadne, introvertne prirode, uvijek u svom nekom svijetu, ljubitelj umjetnosti, historije, geografije i ljudskog uma.
Uvijek sam volio kontrirati, pa se tako nikada nisam ni napio, drogirao, a čak nisam ni probao cigaretu, iako su gotovo sva djeca iz ulice počela pušiti zahvaljujući jednoj liberalnoj komšinici i ritualu pripaljivanja cigareta na šporetu. Nisam volio sve ono što vole mladi, neka stara, namrgođena duša. Majka mi je jednom rekla, ako ikad poželim pušiti, da se njoj obratim, rado će mi kupiti cigarete. Moj revolucionarni buntovnički duh nikada nije volio da mi iko govori šta ću raditi. Hrana je bila utjeha, a kilogrami su se samo nagomilavali.
Nisam tačno siguran šta je bio okidač, ali jednog sasvim običnog dana uzeo sam osnovnu opremu i uputio se u teretanu. Ubrzo sam počeo i trčati. Znao sam da je povratak do nule dug i težak, ali morao sam prije ili kasnije napustiti taj voz koji ide samo u jednom pravcu. Sad kad vratim film, vjerovatno je glavni motiv bio ono što često pokreće mladi muški mozak u adolescentskim godinama, umrijeti a ne okusiti ženske usne, nema šanse.
Sjećam se jednog od prvih dana u teretani, dok sam se znojio na steperu. Vlasnik, u svilenom ogrtaču s japanskim motivom zmaja i rasjekom koji je otkrivao više nego što bi trebao, prišao mi je i bez ikakvog povoda rekao da ne trebam dolaziti ako nemam namjeru biti ozbiljan. Ne znam zašto, ali uvijek su me motivisali ljudi koji nisu vjerovali u mene. Jubilarni rođendan dočekao sam negdje oko 75 kilograma.
Datum kada sam sišao s voza potpuno je nebitan, možda je bila subota, nedjelja ili čak utorak. Ne mora postojati posebna simbolika. Promjena je započela fokusom na cilj. Poljubac je bio sladak, ja smotan, ali se svejedno broji. Cilj sam kasnije zamijenio vrijednostima – vitalnost, energičnost, pokretnost, sve ono što mi pruža moje zdravo tijelo. Dijetu sam zamijenio stilom života koji traje već skoro 20 godina.
Ne znam na kojem si ti vozu i koliko dugo se već nalaziš u njemu. Ja ne mogu ni zamisliti šta bi bilo sa mnom da nisam sišao. Sigurno gledaš račun koji raste sa svakom novom stanicom. Taj voz ide u slijepu ulicu. Danas zvuči kao sasvim dobar dan za promjenu. Samo zaustavi voz, izađi i lagano, korak po korak, vrati se nazad, prije nego se upustiš u novu avanturu.
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Psihoterapija uživo: Sarajevo