Kada sam bio dijete, tvrdio sam da mogu pričati sa životinjama. Do danas nisam siguran jesam li izgubio tu sposobnost i prosto zaboravio kako to odrasli nekada znaju ili sam sve samo umislio. Ne mogu sa sigurnošću reći šta je prava istina – objektivna istina.
U tom periodu volio sam se izgubiti u raznim pričama – onima koje su mi drugi pričali ili onima kojima sam dao život prstima, rukama ili riječima. Uživao sam u bajkama, slikovnicama, crtanim, igranim i animiranim svjetovima koji su mi otvarali prostor da maštam, lutam i zamišljam ono što često izgubimo kada moramo naučiti plaćati račune, znati datum rate kredita ili kada se lampica za servis upali na autu.
Vjerujem da je upravo ta sposobnost gledanja svijeta očima djeteta – s čuđenjem, znatiželjom i otvorenošću – nešto što ne bismo smjeli izgubiti ni pod koju cijenu.
Neke knjige treba čitati više puta u životu. U svakom periodu života možemo ih vidjeti drugim očima. Meni je jedna draga priča kojoj se rado iznova vraćam upravo Mali princ. U tim jednostavnim, ali snažnim rečenicama krije se mudrost koju vrijedi nositi kroz život.
Mali princ nas uči da:
„Tajanstvena je zemlja suza.”
„Samo djeca znaju što traže.”
„Govor je izvor svih nesporazuma.”
„..oči su slijepe. Treba tražiti srcem.”
„Čovjek je usamljen i među ljudima.”
„Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.”
„Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale.”
“Odrastanje nije problem, zaboravljanje jeste.”
„Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.”
„Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati.”
„Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira.”
„Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.”
„Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar…”
„Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.”
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Psihoterapija uživo: Sarajevo