Tvoj partner nije tvoj partner, on(a) je tebi partner. Svake noći spava pored tebe, ali njegovi snovi ostaju zatvoreni za tvoj pogled. Njegove misli ponekad su daleke, njegovi osjećaji neizgovoreni. Možeš ga voljeti, ali ne možeš ući u njegov unutrašnji svijet.
Tvoji roditelji nisu tvoji roditelji, oni su tebi roditelji. Oni su živjeli živote prije nego što si ti ugledao svjetlo dana. Vidjeli su mjesta koja su sada samo uspomena, disali zrak vremena koje je za tebe nepovratno prošlo. Možeš ih slušati, ali ne možeš proživjeti njihove priče.
Tvoja djeca nisu tvoja djeca, ona su tebi djeca. Njihovi koraci vode ih u svjetove u koje ti nikada nećeš zakoračiti. Njihove oči će gledati prizore koje tvoje nikada neće vidjeti. Možeš ih voljeti i podučavati, ali ne možeš krojiti njihove puteve.
Ljudi nisu naši, oni su samo uz nas. Možemo ih voljeti, poštovati, dijeliti s njima dio puta, ali ne možemo ih zadržati. Jer svaki čovjek je svijet za sebe – svijet koji možemo dotaknuti, ali nikada posjedovati.
Koliko često govorimo moj partner, moji roditelji, moji prijatelji, moje dijete, kao da je osoba nešto što se može posjedovati? Jezik odražava našu potrebu za pripadanjem, ali u tom moj često se skriva nesvjesna iluzija kontrole.
Istina je – niko ne pripada nikome. Ljudi dolaze u naše živote, neki nakratko, neki na duže, ali uvijek s vlastitim svjetovima, slobodama i ograničenjima.
Tvoj partner je tebi partner – ne zato što ti pripada, već zato što ste se izabrali. Tvoji roditelji su tebi roditelji – ne zato što si ih zaslužio, već zato što su ti dani. Tvoja djeca su tebi djeca – ne zato što ih oblikuješ po svom, već zato što im daješ prostor da postanu svoja.
Život je niz privremenih pozajmica. Ljudi nisu naše vlasništvo – oni su naši suputnici, učitelji, ogledala. Zato ih volimo ne vezujući ih za sebe, već prateći ih u njihovoj slobodi.
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Psihoterapija uživo: Sarajevo