Poraz nas uči više od Pobjede

Ponekada je sranje jednostavno sranje! Traumatično iskustvo koje nema razlog, nije moralno niti pravedno, ali svedno se desilo, i veoma često gotovo ništa nismo mogli uraditi da to spriječimo. Naš mozak traži razloge i rješenja, traži krivce, kako u nama tako i u drugima te svijetu. Pokušava pronaći opravdanje, jer pokušava shvatiti suštinu. Vjeruje da bi neki odgovor ponudio miran san. Nakon duge, preduge borbe shvatimo da suština nema razlog, već je odgovor jednostavno – SRANJE!

You never know what worse luck your bad luck has saved you from.
― Cormac McCarthy


Opet sa druge strane, ponekada ne vidimo širu sliku. Ne možemo biti sigurni na koji dobar put će nas loša sreća odvesti. Od čega nas je loša sreća spasila. Poraz nas forsira da razmislimo tko smo, gdje smo, i u kojem pravcu idemo. Da pažljivo analiziramo naše postupke. U nekim situacijama, najbolja odluka jeste upravo, ne donijeti odluku. Radimo ono što mislimo da je najbolje u datom trenutku. Ne osuđivati sebe, ali isto biti nježan i saosjećajan prema prošlom-ja. Nije znao/la bolje, nije imao tvoju trenutnu pamet.

Pobjeda nas ispuni toplinom, srećom i entuzijazmom. Emocije i raspoloženja kojima gotovo svi stremimo. Stanje kojim želimo ispuniti svaku poru i segment svog života. Ali pobjeda nas ponekada može učiniti hladnijim, manje opreznim, oholim pa čak i arogantnim. Spustimo prerano gard, zaboravimo kako smo došli ovde gdje jesmo. Zaboravimo drage osobe koje su nas nosile na tom teškom putu. Vjerovale u nas, prije nego što smo mi počeli vjerovati u sebe.

Sjećam se pokušaja upisa na osnovni studij. Iako sam bio odličan srednjoškolac, doživio sam prvu akademsku sjekiru u prsa! Srećom, uz podršku dragih osoba veoma brzo sam se sabrao, i uspio upisati fakultet u drugom mjestu u istom roku. Upoznao sam neke osobe koje su profesionalno i privatno oblikovali moju ličnost tokom narednih 5 godina života. Sa brojnim ljudima it tog perioda i danas aktivno surađujem. Osobe koje su mi pomogle da postanem autentična ličnost, pomogli da postanem mudrije ljudsko biće. Da li bi se to desilo prvom opcijom!? Ne znam, možda DA, možda NE! Ne znam, i neću nikada ni znati, ali znam da sam više nego zadovoljan ovim putem. Imam mnogo takvih primjera u svom skromnom životu, vjerujem da ti imaš još više.

Prošle godine sam imao još jedan intelektualni poraz. Nakon više od godinu dana intenzivne pripreme za željeni doktorat, samo što sam stigao autom u dvorište, nakon što se mobitel povezao na kućnu bežičnu mrežu, dobio sam mail. Sjećam se da sam ostao sjediti u tišini u autu dobrih 10tak minuta nakon čitanja poruke. Sada se lagano spremam za novu rundu. Novo mjesto, novi pokušaj, možda čak i sa istim ishodom. Sa istim mislim na zadnjem sjedištu, opet se upuštam u novu avanturu.

Ne možemo dozvoliti da prošli porazi zaustave nove pobjede.


Svačija bol je njegova bol, i samo ti znaš kroz šta prolaziš i kako se osjećaš! Bez obzira da li se radi o porodičnom gubitku, privatnom padu ili akademskom neuspjehu. To je tvoj život i tvoje vrijednosti. Pokaži mi svoje vrijednosti i ja ću ti pokazati tvoju bol. Pokaži mi svoju patnju, i ja ću ti pokazati gdje se skrivaju tvoje vrijednosti. Ono što znam da može biti bolje. Bol može dobiti novi oblik, novu formu sa unikatnim sadržajem! Ako i bude novi poraz, opet ćeš nešto naučiti. Sigurno se pitaš: A koliko neuspjeha je previše poraza!? Koliko god je potrebno!

A sada lijepo ustani, otresi prašinu sa ramena, operi zube, možda malo frizuru namjesti (nije ni bitno toliko) te lagano korak po korak. Bitno je samo da vidiš korak ispred sebe, za sada ništa drugo, ništa daleko. Ako imaš puls i dalje ima pijeska u tvom pješčanom satu, još uvijek ima vremena…