Ja nemam neprijatelje! Prije nego se vratim na ovu misao, napraviću malu zaobilaznicu. Moram biti iskren da je moj mozak često bio sklon tražiti neprijatelje u nekim drugim ljudima i okolnostima. I sada ponekada odluta u tom pravcu, ali to je ono što mozak radi. Produkt primitivnog anksioznog mozga. Bolje biti oprezan nego povrijeđen. Ovo ponašanje je naučeno, kao brojna druga. Možda kroz buling u školi, kasnije kroz mobing na radnom mjestu ili uvjerenje da profesori imaju ličnu vendetu prema nama. Dodatno to mogu biti iznevjerena prijateljstva, neispunjena očekivanja od svijeta, politike, sudbine ili Boga, ili često najbolnije, neuzvraćene ljubavi. Sve sam ovo prošao, a vjerujem i svako od vas, barem nešto od navedenog. Ponekada smo žrtva okolnosti i ničim na svijetu nismo mogli zaslužiti nepravdu i udarac, ali to opet ne znači da su nam ti ljudi neprijatelji, ali to opet ne znači da moramo uzvratiti udarac. Oni su takvi kakvi jesu zbog svog odgoja i okolnosti, ali mi odlučujemo da nam postanu neprijatelji. Možemo uzvratiti, progutati ili naučiti prihvatiti. Mi im dajemo besplatnu kiriju u penthausu naših misli. Imati neprijatelja znači aktivno misliti na tu osobu. Mrziti znači ostati zarobljen.
Tražiti neprijatelje u drugima je pomalo i narcisoidno, vjerovanje da smo toliko važni drugim ljudima. Kada radim s ljudima koji imaju socijalnu anksioznost i preokupiranost s mišljenjem drugih ljudi volim koristiti vježbu preuveličavanja. Ako uradimo nešto nesmotreno, prvo će nas ismijati, zatim će ti ljudi otići kući svojim voljenim i svima ispričati isti prizor. Nakon toga iste te osobe će otići na posao ili u školu i isti događaj ispričati svojim poznanicima. Isti ti poznanici će nastaviti začarani krug ismijavanja. Kroz par dana ili sedmica, cijeli svijet će biti upoznati s našom sramotom. Okrutna istina je da mi nismo toliko važni drugim ljudima. Možda izazovemo neku emociju na trenutak prije nego nestanemo iz njihove svijesti poput treptaja oka. Ti ljudi nisu vaši neprijatelji!
Da bismo povrijedili drugu osobu potrebna je dehumanizacija. Jedan vid ponižavanja, označavanja. Dajemo ljudima nadimke ili brojeve. Zadnji put kada sam se potukao fizički bilo je prije više od četvrtinu stoljeća. Majka mi je uvijek govorila bori se riječima, ne udarcima. Znao sam uputiti neke verbalne udarce. Nisam ponosan na njih, ponekada situacija izvuče najgori dio nas. Nije opravdanje. Sjećam se jedne prilike kada sam bio prinuđen provesti više vremena s jednom osobom koja mi je ranije prva zadala verbalni udarac iako nisam niti izazvao niti uzvratio. Ali ostala mi je gorčina kada god bi je vidio. Nakon prinuđenog razgovora počeo sam vidjeti čovjeka u toj osobi. Poput dva zatvornika koji dijele istu ćeliju. Ne mogu reći da potpuno razumijem ili da čak želim da razumijem zašto je baš taj dan prema meni bio takav, ali sam vidio čovjeka, ne neprijatelja. Ne mogu ni reći da želim nove razgovore, ali ne vidim neprijatelja.
Ali oni su mene zaista povrijedili i iznevjerili moje povjerenje i zaista boli! Želim zlo toj osobi! Boo Freakin’ Hoo! Koga briga, veoma često nema niti pravde, već samo prihvatanje okrutne istine i okolnosti! Oni su nastavili dalje ili nikada nisu niti zastali. Ne tražim da zaboravite, ili čak oprostite, ali taj bodljikavi kaktus se ne mora držati zatvorenom šakom. Otvorite dlan. Pijete otrov, a očekujete da druga osoba umre. Nema smisla.
Vjerujem da pravi dokaz ljudske okrutnosti jeste upravo pravila ratovanja. Sam koncept pravila podrazumijeva odobravanje. Kada se dvoje djece bore jedan protiv drugog, ne čekamo tko će pobijediti, već ih rastavimo na vrijeme. Mi biramo tko će nam postati neprijatelj, čak i kada se moramo braniti. Postoje vanredne situacije, kada smo satjerani u kut, ali većina nas ne živi taj život niti će ikada živjeti, već bira da ostane u crvenom krugu sistema prijetnje. Toliko dugo smo u crvenom modu, da zeleni opuštajući krug mira i prihvatanja izgleda nedostižan. Završiću ovaj tekst riječima svog omiljenog pokojnog glumca: Svako koga sretnete vodi bitku o kojoj ništa ne znate. Zato uvijek budite ljubazni.
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Naručite knjige – 15KM + poštarina:
1.Prvi ABC Mladog Psihoterapeuta
2.Sada & Ovde Moja Prva Meditacija
3.Male Metafore Velike Misli