Jedna indijanska poslovica kaže: Kaže član plemena tuguje, treba ga saslušati prvi put, drugi put, zatim i treći put, ali četvrti put okrenuti leđa! Ventilacija u jednom trenutku može postati ruminacija, koja je poznata i kao prežvakavanje. Nastavkom razgovora, i slušanjem iste priče po peti put kako je osoba nepravedno dobila otkaz ili ih je prevario partner, bez konstruktivnog rješenja, ne činimo uslugu osobi, naprotiv.
Ponekada osoba ostaje u stanju patnje jer ima sekundarnu dobit, odnosno privremenu korist od patnje koja je izraženija od samog cilja ako bi se oporavila, barem privremeno. Primjer osoba ostaje u stanju patnje jer dobiva dodatnu pažnju i sažaljenje iz socijalnog kruga ili trenutno je stanje je manje bolno od izazova i napetosti sa kojim bi se osoba trebala suočiti u životu u slučaju da prihvati odgovornost za svoje stanje i krene raditi na sebi.
Ruminacija je proces kada cirkularno ponavljamo odmažuće misli o teškim događajima većinom vezano za prošlost. Poput labirinta iz kojeg nema izlaza, odnosno barem put ruminacije nije izlaz. Naravno, važan je kontekst, neki bolni događaji traže više vremena, pažnje i pomoći. Ne treba okrenuti leđa voljenoj osobi, već joj pomoći da pronađe rješenje ili ohrabriti da potraži dodatnu pomoć ako socijalni krug nije dovoljan. U istom trenutku, svaka osoba ima granice i nije zrelo ih svjesno testirati kod voljenih ljudi.
Nakon što neko vrijeme saosjećajno saslušamo osobu ili sebe samog, vrijeme da počnemo praviti barem neke male korake u željenom pravcu. Pronaći zrnce svjetlosti na kraju tunela. Trebamo se zapitati da li opet vrtim istu priču!? Da li sam nedavno vodio isti razgovor sa samim sobom ili prijateljem!? Ako nisam do sada pronašao rješenje u ruminaciji, možda je vrijeme da pokušam nešto drugo.
Ako ne znamo gdje idemo, i to je potpuno prirodno, za početak je dovoljno da se krećemo u jednom pravcu i prije ili kasnije pronaćemo izlaz iz ove magle. Poželjno je i razmisliti da li imamo neku sekundarnu dobit od stanja patnja i da li (ne)svjesno ostajemo u stanju patnje ili nam je zaista potrebno još vremena da mozak izađe iz magle. Sasvim je normalno kukati i jadati se s vremena na vrijeme. Patnja nas ponekada i povezuje. Samo da ne postane navika i da naučimo konstruktivno kukati.
Ensad Miljković RE&KBT Psihoterapeut & Supervizor
Ugovorite termin online psihoterapije: [email protected]
Naručite knjige – 15KM + poštarina:
1.Prvi ABC Mladog Psihoterapeuta
2.Sada & Ovde Moja Prva Meditacija
3.Male Metafore Velike Misli